LONDON, 10. JANUARA 2016
od LUKE LEITCH
Ova kolekcija bila je puna fine odjeće koju bi mnogi muškarci – uključujući i ovaj – rado mogli kupiti u radnji. Traper, koji se tiho cijedio sa linijama zaobljenog vrha Germain kamuflaže od kišnih kapi, bio je taman i uglađen i prekrasno napravljen. Isto tako, bio je i širok izbor pletiva s omotačem, smeđih ili sivih širokih prediva velikih dimenzija i njihovih više uklopljenih leopard ili kišne kamo intarzije rođaka fine širine. Bilo je nekoliko finih bljeskova vrlo blago neujednačenog crvenog – skoro potpuno iste nijanse koju smo jučer vidjeli kod Maharishija i Astrid Andersen – na parki koja se otvarala i zanimljivom bomberu preko tijela inspiriranom mongolskim izvornim materijalom Christophera Raeburna. Posljednja dva izgleda napravljena od recikliranih vojnih snježnih ponča bili su zadovoljavajuće zatvarače u stilu Mapeta, ali većina parka i bombaša ove emisije i ostatak uobičajenih osumnjičenih za kapute bili su istaknuti po svojoj suzdržanosti. Ta crvena i te kišne kapi odvojeno, bilo je malo toga što Raeburn obično isporučuje. Kao iskustvo iz emisije nedostajalo je šoka i strahopoštovanja.
Backstage Raeburn, 34, s pravom je bila ponosna na izmišljotine i balans ove kolekcije. Uskoro se seli u novi studio i razvija maloprodajna partnerstva koja uključuju Dover Street, Selfridges i Harrods. Rekao je: „Druga stvar za mene, da budem iskren, je da je uzbudljivo odrastati s brendom. Možda postoje stvari koje sam dizajnirao prije pet godina, a za sada sam prestar.”
Ovdje u Londonu želimo pojesti našu tortu i pojesti je; žalimo kada modni dizajner koji je počeo na rubovima s nečim eksperimentalnim što bi kasnije mogao reći umjesto toga proizvodi moduliraniju, konvencionalniju, komercijalno koncipiranu odjeću. A onda kada britanski dizajneri ne uspiju postići poslovni uspjeh i primorani su odustati, pitamo se zašto. Danas je Raeburn odabrao mudriji kurs – jer kada dođe do guranja, kakvo je odobravanje nekolicine u poređenju sa običajem mnogih?