Pogrešno vrijeme posebna komisija ‘Sentient Manifestation’ s konceptom, umjetničkim vodstvom i fotografijom Predraga Pajdića i tekstom J. L. Nasha. Ova ukleta priča snimljena je na starom groblju u Portu, u blizini trgovine Wrong Weather. Sva odjeća iz SS12 WW selekcije: Armando Cabral, Stephan Schneider, Dries Van Noten, Wrong Weather, Common Projects, YMC, One-T-Shirt, L.G.R. i March Lab.
* * *
Dok je prolazio kroz staro groblje, odvojio je vrijeme da zastane kako bi pogledao različita imena i datume, dotaknuo cvijeće i kamene formacije sve dok nije ugledao zgradu ispred, na kraju staze. Nije da će se ikada sjetiti, ali srce mu se ubrzalo, a koraci su postajali sve lakši dok nije prošao u prostor ispunjen svjetlom. Visoki strop s prozorima poput zimskog vrta izlijevao je svjetlost na njegova ramena i on je legao na pod kako bi se okupao u sunčevoj energiji, puneći se među sjenama mrtvih.
Možda je prošlo nekoliko minuta, moglo je proći i sat vremena, ali vrijeme je nestalo oko ovog portala i kada je otvorio oči, njegov odraz stajao je blizu njega i promatrao ga. Misleći da je u snu, stresao se, ali gledajući oko sebe više nije mogao vidjeti vrata kroz koja je ušao te se okrenuo sebi i pokušao govoriti.
Reći da mi je neki stari ciganin, kasno jedne noći, kada je svjetlo svjetiljke zatreperilo u očima djece predugo iz njihovih kreveta, rekao da te očekujem, bila bi laž dizajnirana da se distanciram od nedostatka iznenađenja koje služi u ovoj točki prepoznavanja. Ali, kako te ne bih poznavao? Dio mene osjeća nelagodu i strah da ćeš uhvatiti moj pogled i upoznati me, ali već jesi. To je poanta. Znaš sve mene i dok ja želim vidjeti ljepotu u koju vjerujem, ti također držiš ružnoću koju mislim da skrivam. Jesam li bacao novčiće, crtao mandale; pokušati pozvati nemrtvih ili dočarati svoje tiho znanje? Dok sam kročio unutar ovih zidina, patuljast njihovom veličanstvenom poviješću, nekom podlom magijom, jesam li stvorio pregradu karaktera? Ptice su mirne, a vjetar je oslabio. Čak i sunčeve zrake ulaze kroz prozore kao scensko vođene, a ti si tu sa mnom, kinestetički podsjetnik da možda postoji nešto više i ako je tako, očekuješ li da te njegujem, hranim? Jeste li obećanje nečeg više ili jednostavno refleksivna opijenost, pozitivna halucinacija o tome tko mislim da bih trebao biti?
Neobična stvar u vezi s osjećajem je da utjelovljuje nečiji intrinzični potencijal za postizanje prosvjetljenja i sve dok se čovjek ne suoči s takvim bićem ili razumijevanjem, svaki koncept savršenstva ili čistoće ili čak ljepote narušen je uvjetima tijela i ovog života- država. Mislio je da je vidio anđeoska krila s ramena ovog odjeka vlastitog obličja i bio je svjestan da se rubovi perja doimaju ispečeni.
Kako postajem svjesniji da je tvoj dah moj dah, želim te zagrliti, zadržati; pojesti te da te vratim u dio mene koji inače ne mogu zamisliti. Možda je grijeh biti žderač duša, konzumacija je neprirodna, ali evo vas; veći od života, moj dokaz svega drugog, utjelovio, a uostalom, gdje bih počeo? Čin ljubavi. Ono što je potrebno je čin ljubavi. Još uvijek nema zvuka ptica i nebo je isto kao kad sam ušao u ovo mjesto. Jesam li u nekom nježnom, tihom čistilištu? A ako jest, kada sam umro? Zašto ne znam jesam li ovdje ili tamo i zašto moj glas ne zvuči preko mog srca? Trebaš mi da mi kažeš, razgovaraš sa mnom, otkriješ mi, bilo što osim riječi prolazi mojim usnama i tisuću pitanja otpada dok vidim da najsavršeniji dio mene postoji sasvim odvojen, ali još uvijek s nevidljivom, pupčanom vezom, ja osjeti. Osjećam te.
Ako ste suočeni sa svojom dušom na nekom stranom vremenskom portalu budite sigurni da u pripremi imate tisuću pitanja za postaviti; budite sigurni da ste ih uvježbavali dok ne prešute jer je vjerojatnije da ćete u trenutku kada se izlože savršenstvo i ljepota – ono najistinitije od savršenstva i ljepote, to jest vaša vlastita, preplaviti ljubav. Sve živo ili mrtvo mirisat će na najslađi frangipanis, najnježnije ruže ili rub pčelinje košnice i zaboravit ćete svoja pitanja.
U osvit ove spoznaje vašeg potpunog savršenstva, vaše svemoći, vaše moći. Žudim za tobom, prazan sam bez tebe i tek ćemo govoriti. Ti sa svojim pougljenim krilima i ja sa svojim još neproživljenim životom. Volim te, dušo moja, otkucaji mog srca. Volim te.
Miris njegove vlastite ljepote bez sumnje je jedina stvar koja je preplavila njegova osjetila, a otkucaji srca dobivali su zamah dok su ga krila njegove duše obavijala, dok su otkucaji srca njegove hrabrosti postajali jači i tekstura svih potencijala koje je nosio, mazila njegovo meso sve dok više nije postojala razlika u osjetu između njih dvojice.
* * *
Ekskluzivni uvodnik/priča koju je naručio Wrong Weather.
S Edirom i Hugom Rodriguesom iz Elite Lisabona
Asistirali Christina Miguel i Darius Meibodi
Koncept, umjetnička režija i fotografija: © Predrag Pajdić, 2012
Tekst: © J. L. Nash, 2012
